Salopek, Marijan, hrvatski geolog i paleontolog (Karlovac, 23. XII. 1883 – Zagreb, 23. II. 1967). Studij geologije započeo 1903. u Zagrebu, a nastavio ga je, uz preporuku D. Gorjanovića-Krambergera, u Beču, gdje je 1909. doktorirao. Nakon povratka u Zagreb postao je kustosom u Geološko-paleontološkom muzeju, ali nakratko, jer ga je Gorjanović-Kramberger uputio na usavršavanje u Zürich, Bruxelles i Oxford, pa naposljetku u Pariz (1910–11) kod znamenitoga francuskog geologa É. Hauga. Vrativši se na Sveučilište u Zagrebu habilitirao se (1919), a zatim prihvatio poziv iz Ljubljane, gdje je na Filozofskom fakultetu i Tehničkoj visokoj školi osnovao Zavod za geologiju i organizirao nastavu (uz ostalo uveo je i geološko kartiranje). Na poziv Sveučilišta vratio se 1928. u Zagreb i na Filozofskom fakultetu (poslije Prirodoslovno-matematičkom fakultetu) bio izabran za profesora (dekan 1951–52), predstojnika Geološko-paleontološkoga zavoda (do 1941) i ravnatelja Geološko-paleontološkoga muzeja. Bavio se uglavnom stratigrafijom, tektonikom i paleontologijom. God. 1941. bio je prisilno umirovljen, ali je vraćen 1945. na fakultet, gdje je djelovao do 1955., a nastavu je držao do kraja života. Od 1937. bio je redoviti član JAZU. Njegovim marom utemeljen je Laboratorij za krš (poslije Zavod za geologiju i paleontologiju kvartara). Salopek je bio i prvi predsjednik Hrvatskoga geološkog društva (1945), dopisni član austrijske i slovenske akademije, zaslužan za pokretanje časopisa Paleontologia jugoslavica, Acta geologica i Krš Jugoslavije. Dobio je Nagradu za životno djelo (1965). Suautor je udžbenika Paleozoologija (s V. Kochansky-Devidé, 1964).
